- najvišu
- highest
Hrvatski-Engleski rječnik. 2013.
Hrvatski-Engleski rječnik. 2013.
kulminírati — (∅) dv. 〈prez. kulmìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 biti/bivati na vrhuncu razvoja, dosegnuti/dosezati najvišu točku, popeti/penjati se na najvišu točku, dosegnuti/dosezati zenit (o radu, uspjehu, emocijama, psihičkom… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kulminirati — kulminírati (Ø) dv. <prez. kulmìnīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA biti/bivati na vrhuncu razvoja, dosegnuti/dosezati najvišu točku, popeti/penjati se na najvišu točku, dosegnuti/dosezati zenit (o radu,… … Hrvatski jezični portal
laurèāt — m 〈G laureáta〉 1. {{001f}}pov. u starom Rimu i u renesansi, pjesnik koji je dobio lovorov vijenac kao priznanje za svoj rad 2. {{001f}}onaj koji je polučio najvišu nagradu ili službeno najviše priznanje (umjetnik, glumac, izumitelj, pisac i sl.); … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plàfōn — m 〈G plafóna〉 1. {{001f}}razg., {{c=1}}v. {{ref}}strop{{/ref}} 2. {{001f}}pren. najviša točka, gornja granica, vrhunac [∼ plaća; ∼ cijena] ⃞ {{001f}}probiti ∼ pren. prijeći najvišu dopuštenu granicu (o plaći, cijeni, investicijama i sl.) ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
superius — supèrius m DEFINICIJA glazb. pov. u glazbenoj praksi 15. i 16. st. rukopisni ili tiskani sveščić koji je sadržavao najvišu dionicu višeglasne vokalne, instrumentalne ili vokalno instrumentalne kompozicije; cantus, discantus ETIMOLOGIJA srlat.… … Hrvatski jezični portal
plafon — plàfōn m <G plafóna> DEFINICIJA 1. razg., v. strop 2. pren. najviša točka, gornja granica, vrhunac [plafon plaća; plafon cijena] FRAZEOLOGIJA probiti plafon pren. prijeći najvišu dopuštenu granicu (o plaći, cijeni, investicijama i sl.)… … Hrvatski jezični portal
primo — primo[b] (II)[/b] (izg. prȋmo) m DEFINICIJA glazb. u sastavima, u kojima sudjeluju dvije ili više dionica iste vrste, naziv za prvu, gornju, najvišu dionicu ETIMOLOGIJA vidi primo[b] (I)[/b] … Hrvatski jezični portal
cantus — (izg. kȁntus) m DEFINICIJA glazb. pov. 1. u srednjem vijeku naziv za a. melodiju b. najvišu dionicu višeglasne kompozicije 2. višeglasna renesansna glazba SINTAGMA cantus Ambrosianus (izg. cantus ambroziánus) Ambrozijev hvalospjev Te Deum; cantus … Hrvatski jezični portal
cantino — (izg. kantȋno) m DEFINICIJA glazb. naziv za najvišu žicu na lutnji, violini i sl. u 16. st. ETIMOLOGIJA tal … Hrvatski jezični portal
treble — (izg. trȅbl) m DEFINICIJA glazb. engleski naziv za najvišu dionicu troglasnog i kasnije višeglasnog stavka; superius, sopran ETIMOLOGIJA engl. ← srfr. ← lat. triplus: trostruk … Hrvatski jezični portal